Značiš mi više nego što i sam mislim

Kao manji u svom sam treneru vidio uzora, osobu kojoj vjerujem i koja će uvijek činiti pravu stvar za mene. Možda nekad čak naudio drugima, sve je činio da mene stvori kao jednog kvalitetnog plesača. Sve je činio što je mogao. Tako su godine prolazile, a ja sam sve manje mislio na njega, ugledavao se na njega, činio što i on. Naš je odnos došao do samog dna, drugi su mi ga oteli. Počeo je favorizirati druge, a mene zapostavio. Nisam se obazirao ! Bio sam zaluđen drugi stvarima, ne onima koje su mi zaista bitne. Sve do jednog ozbiljnog razgovora sa roditeljima, nama i njime, mom treneru. Od toga dana kao da sam lupio u zid i probudio se. Shvatio sam koga sam gubio.


24.11.2012

Turnir !
Pripreme da te glava boli. Kako je moja mama obično živčana uoči turnira, uspio sam je se riješiti i ostao sam samo s njim. Tako smo započeli razgovor. Tekao je nekako sporo, ali razumljivo i poučno. Shvatio sam da je ovo taj trenutak kada ćemo se sastati. Došla je moja partnerica u svlačionu i rekla da moramo na defile. On me snažno privukao sebi i zagrlio me. Kroz njegova snažna usta samo je izašlo " Vratit ćeš se, ipak ćeš ti uvijek biti moj Don" držao sam emocije za sebe i krenuo prema podiju. Kasnije smo cijelo vrijeme bili zajedno, družili se, dijelili savijete i ponovo se povezali.

Hvala, što se moj Marko meni vratio, Hvala !