Emo pokret

Miss je napisao/la:Oni imaju samo dobre frizure, i make up. :D

ElenČiii :)) je napisao/la:Moja je frendica izigravala emača neko vrijeme.rezala se bezveze i tako.ali kod nas su joj se svi smijali, pa...više nije emo.

bilo je: Nemoj biti emo, jer budem te lemo., Emo salama, reže se sama!
hahahhaha. :D

Cloud Razor je napisao/la:Frizure, šminka, odjeća, sve kul.
rezanje- NOT!!
stvarno n volim too..brr.:/

A te bendove... ja slušam par njih i nebi baš rekla da su emo.-.-' al šta god. Jednom sam se i ja palila na te stvari, crno i to, al prošlo me je. To je samo faza u pubertetu.

Miss je napisao/la:Oni imaju samo dobre frizure, i make up. :D

bonesy je napisao/la:Ne sviđa mi se zato što je to još jedna subkultura koja guši tvoju osobnost i ne dopušta ti da se sam izraziš na neki svoj način, već traži od tebe da budeš dio neke "skupine". I ne moram ni napomenut da su sve te emo i scene stvari već postale toliki fors da me počinju i živcirat.

Allegra je napisao/la:Aj Aj Aj,
EMO KOD NAS NE POSTOJI!
Dajte to shvatite. I to rezanje. Dajte se načitajte pa onda recite neš.
Kao prvo, emo je skraćeno od emotional, što samo po sebi znači da ljudi koji se svrstavaju u tu kategoriju priznaju da imaju poprilično jake osjećaje, da nisu cool i da te osjećaje ne skrivaju.
Postoje ljudi kojima je cijeli ovaj svijet i njegov ustroj živo sranje i upravo zbog toga su neprestano nesretni. Ti ljudi nisu površni i ne prihvaćaju život u onoj šabloni po kojoj ga žive svi drugi. Naravno, sirovine poput tebe i poput većine drugih ljudi to ne mogu shvatiti. Baš zato se ti ljudi osjećaju neshvaćenim i odbačenima od svijeta. Koliko god se oni držali u nekim svojim grupacijama i pokušavali pronaći svoje istomišljenike, činjenica je da su ti ljudi najčešće sami sa sobom. Zbog vlastite nesposobnosti da se zbog svojeg razmišljanja uklope u okolinu, počinju svoj život smatrati uzaludnim i zbog toga su skloni suicidu.
No, ono što se danas naziva "emo", nije zapravo ništa novo. Kroz povijest postoji hrpa primjera slavnih "emo" ličnosti. Večina pjesnika, književnika i drugih umjetnika bi se danas svrstavala u tu kategoriju. Dakle, ljudi koji su izmišljali neke svoje alternativne svijetove jer se zbog svoje osobnosti i prenaglašene emocionalnosti nisu mogli uklopiti u društvo i pronaći smisoa. Zato su se i tada istomišljenici, filozofi i književnici, okupljali u nekim svojim društvima i održavali duboka i iskrena prijateljstva. Neka pisma takvih ljudi, danas su ono što učimo iz filozofije, psihologije ili književnosti.
Nedavno se razvila i ta "emo subkultura" koja nosi neke svoje odrednice, no opet je stereotipno svrstavati ih u ladice i smatrati da su svi emo ljudi obučeni u crne uske hlače i da imaju ljubičastu kosu.
Osnovna karakteristika emo ljudi su osjećaji i prodiranje u neke malo dublje razine tj, ono što se banalno naziva "grebanjem ispod površine". To što teenageri u svojem pronalaženju totalno izvrću taj pojam, je druga stvar. Niti jedan petnaestogodišnjak ne može biti true emo, kao što ne može biti niti true panker, metalac ili sl. Svatko do njih do 25. može početi slušati narodnjake, dakle dok se ne razvije ličnost, ne može se razviti niti stil.
Tak za sve koji imaju crne okice, uske hlacice i te pizdarije, NISU EMO, to je SCENE, jer da su emo, onda bi to bila potpuno druga stvar.

THE END!